Kada bi se lako bilo mijenjati, ne biste čitali ovaj Blog. Jednako tako, ne biste ga čitali da su svijet i ljudi savršeni, život jednostavan i lagan, a uzajamno razumjevanje onoga što mislimo, govorimo ili činimo odlično. U stvarnosti, stvari stoje sasvim drukčije. Kojom god se umjetnošću bavili, više ili manje vidljivo razgolićujete i sebe,svoje stavove, emocije ili obitelj. Ponekad se s time teško nositi, jer na neki način dijelite sebe i svoja iskustva s drugim ljudima, a za uzvrat nužno ne morate dobiti uvijek nešto dobro. Da bi osoba bila spremna na to, da će je pokušati postidjeti, s tim mora unaprijed računati kao mogućnošću. Mislim da nema djeteta koje bar jednom nije bilo postiđeno od roditelja ili pred drugim ljudima, s onim poznatim izrazom lica između bijesa i plača, zažarenih obraza i očiju uprtih u pod. To su gotovo sva djeca bar jednom doživjela. Pitanje je samo, koliko puta su bili prozivani na taj ružan način i kako su to emocionalno doživjeli. Ono što je za jednu osobu poput smaka svijeta, za drugu je samo prolazna neugoda. Stid često izaziva revolt, osobito ako se ne osjećate krivima. Osjećaj stida je često zamagljen izgovorima koje sami smislimo, izgovorima koje smišljaju oni koji nas žele vidjeti u dobrom svjetlu (zbog sebe, ne zbog nas), ili jednostavnije, traženjem uzroka zašto je nastala određena posljedica umjesto konstatacije da nešto jest ili nije dobro i stoga to treba osnažiti ili mijenjati. Stid ne nastaje zato što niste bili dobri ili ispunili očekivanja, već zato što vam se zbog toga netko narugao ili vas osuđivao. Zdrava kritika nikada ne izaziva u ljudima osjećaj stida, bar ne u onima koji su svjesni da sutra mogu bolje. Imate li problema sa osjećajem stida i ranjivosti u vezi s tim, koje vučete iz djetinjstva, prvenstveno se pozabavite svime što će ojačati "ljubav prema sebi". Tu ne mislim na borbu ili eskalaciju egoizma i samosvjesti (mentalne), već na pravi osjećaj ljubavi koji treba osnažiti konstantnu emociju ljubavi prema sebi u vama. Budite prema sebi nježni. Nagrađujte se, hrabrite se i praštajte drugima da bi lakše zaboravili i ostavili iza sebe neugodna iskustva. Budite zadovoljni svojom jedistvenošću i tu smijete biti perfekcionist ako želite. Nemojte sebi dozvoliti da netko drugi sudi o vama. To samo vi smijete. Kritike drugih smiju biti upućene samo vašem djelu. A tu morate biti spremni prihvatiti ih ili odbaciti, što ovisi o tome od koga dolaze i s kakvom namjerom. VJEŽBA: Da ste imali savršeno djetinjstvo, gdje biste bili danas? Kojim bi se zanimanjem bavili i u čemu bi istinski uživali ? Ispišite to na list papira, a onda to i nacrtajte, ako vam ide crtanje. Ako ne, izrežite slike koje za vas predstavljaju simbole vaše vizije takvog života. Slike možete zalijepiti preko teksta, na isti papir. Konačno, napišite naziv kreacije : "Oduvijek sam izrazito nadarena osoba." Stavite to u bilježnicu s afirmacijama koje svakodnevno čitate. Sigurna sam da ćete se već drugo jutro osmjehnuti kada to ugledate. Jer to je istina. :-)))))).
