23. lipnja 2011.
21. lipnja 2011.
ZAPRIJEČENOST
Biti zapriječen, zapravo znači ne biti svoj u punom smislu riječi ili preciznije, ne moći iskazati svoje unutrašnje bogatstvo prema van. Zapriječen može biti svatko, izrazito inteligentni ili školovani ljudi ili oni kojima još nedostaju znanja o svijetu i životu. Zapriječenost je bolna na nevidljiv način, to je njeno specifično obilježje. Nikada potpuna sreća, uvijek djelić praznine i nesigurnosti, puno pitanja bez jasnih odgovora, dvoumljenje, visoki letovi i duboki padovi, disharmonija....Većina ljudi ima ta iskustva, jer većina i jest zapriječena, osobito u sredinama koje nameću puno pravila i ne cijene jedinstvenost i neponovljivost svake osobnosti. Oni koji od umjetnosti žive, kojima je kreativnost postala i izvor sredstava za život, znaju da društvo od njih očekuje jedno, a oni sami od sebe vrlo često nešto sasvim drugo. Za umjetničke duše, svako je takvo putovanje novi izazov i nova mogućnost da se ide vlastitim putem. To je poput izbora, u kojem ostavljate za sobom poznatu, ali i sigurnu osrednjost i snosite rizik susreta sa sobom kao osobom koju u nekom segmentu ne poznajete. Za sve ostale sudionike, ovo je način da obogate svakodnevni život, unoseći u njega više sebe, što se uvijek vrača kao radost i svijest o vlastitoj vrijednosti. Samopoštovanje, koje čovjek gradi stavovima i riječima uvijek ostaje krhko. Sjetite se priče o tri praščića i kućicama koje su sagradili. Kada naiđu prepreke ili dođe zločesti vuk, vjerujemo u sebe taman toliko koliko se poznajemo i u svoja dijela koliko smo uložili sebe u njihovo stvaranje. A tako je u osnovi i sa svim drugim u životu. Nije stvar u tome, da se oko svega treba pomučiti, već se radi o tome da morate znati gdje je kovčežić s blagom, ako iz njega želite uzimati blago kako i kada vam se svidi. I tvrdim vam, zapriječenost je nevidljiva. Ni meni ni vama ne piše na čelu. Osoba samo ponekad, shodno situacijama , može imati nejasan osjećaj DA NEŠTO U NJENOM ILI NJEGOVOM ŽIVOTU NEDOSTAJE, ali to neće znati definirati i objasniti činjenicama. Zapravo je tako i nastalo ovo putovanje, satkano od mnogih ljudskih iskustava, koje kroz kreativnost i žvrljanje po papiru, kako ja to volim reći, kroz dječju igru, nenametljivo, čovjeku vrača svijest o sebi, vlastitoj kreativnosti i jedinstvenosti. A upravo to je mjesto iz kojega svi crpimo snagu, vjeru, smisao. To je mjesto gdje osjećamo radost, zadovoljstvo, ispunjenost. U konačnici, to je način da pojedinac nađe odgovor na pitanje, što me čini sretnim, a s druge strane istovremeno otvara i osobne mogućnosti , pa saznaje i kako tu sreću ostvariti.
2. lipnja 2011.
UVOD
Jednom davno, prošla sam tečaj oslobađanja kreativnosti. Samostalno, uz podršku i vodstvo stručne knjige i ljudi koji su se takvim ili sličnim poslom bavili. Već sama knjiga Julie Cameron "Umjetnikov put" svojevrsni je uđbenik za one koji bi kasnije svoje osobno iskustvo i stečeno znanje željeli proslijediti dalje, drugim ljudima. Tada, dok sam se time bavila, nisam bila svjesna u potpunosti što sam zapravo dobila upornim korištenjem uputa, sugestija i alata koje predlaže knjiga. Kada je moja "obuka" bila gotova, a moje misli i emocije znatno jasnije i meni samoj prepoznatljive, nisam znala kako prestati. Naime, stvorila sam nove navike, koje su mi se toliko svidjele i tako dobro djelovale na mene, da sam konačno shvatila, da oslobođena kreativnost, kao dio osobnosti svakog ljudskog bića, zapravo znači duševno (i duhovno) zdravlje. U svom prvom blogu "Nova vizija sreće" iz tog sam razloga preporučila ljudima da koriste dvije bilježnice. Da im jedna bude putokaz u sretnije sutra i drži ih u fokusu cilja, a druga da im pomogne ostaviti iza sebe ono što im život nepotrebno opterećuje. S previše prtljage, svako je putovanje kroz život otežano. Sigurno je da je netko na taj način sebi zaista pomogao. Uvijek je tako, tako jedni drugima pružamo pomoć, kroz informaciju. Isto je tako sigurno , da su neki čitatelji to samo racionalno percipirali, ali metodu nisu ni pokušali isprobati. Što je u konačnici o.k. Ono što vas ne privlači, nije ono što vam u određenom trenutku treba. Stvarnost koju živimo danas, nije moguće zanemariti i na nju ne obraćati pozornost, pa je tako moja ideja da blog bude izvor isključivo pozitivne energije, propala. Pomirila sam se s tom činjenicom, ali ću nastaviti pisati postove vođena onim što vjerujem da ima smisla, da obogaćuje život, zaštićuje zdravlje, informira ili savjetuje. Moja je kreativna priroda, međutim, i dalje insistirala na snu o sreći, ljepoti, pozitivnim mislima i emocijama, radosti, smislu .......i naposljtku sam odlučila stvoriti novu oazu, u koju se mogu skloniti kada god to poželim, kada god poželim posvetiti vrijeme kreativnom življenju ili umjetnosti. Ova moja oaza ljepote i sklada ima otvorena vrata i svatko tko je spreman krenuti na kreativno putovanje samnom je dobrodošao. Ukoliko slijedite blog, imate mogućnost upoznati osobe koje su vam u nečemu sigurno bliske, a to je kreativnost. I možete se družiti međusobno. Uzimam si za pravo da budem vođa puta, jer put već poznajem, ali, da budem iskrena, sigurno je da ću i ja negdje zastati, zapeti, otpetljati se i krenuti dalje, jer svako putovanje je drugačije i svaki putnik na tom putovanju, ma koliko ono bilo grupno, povremeno odšeta na svoje osobne staze, pronalazeći vlastito izgubljeno ili zanemareno blago; a to je, naposljetku i prava svrha ovakvih iskustava. Pozvani su svi koji imaju volju, želju i potrebu kreativno živjeti ili se baviti nekom umjetnošću, profesionalno ili kroz hobi. Putuje se polako, bez žurbe. Ako ste zaposleni ili učenik ili student, svejedno možete krenuti na ovo putovanje; ovo putovanje neće trošiti vaš novac, ali će zahtijevati da mu svakodnevno posvetite malo vremena.I to je dovoljno za uvod. Neka ostalo za sada bude tajna.:)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
23. lipnja 2011.
21. lipnja 2011.
ZAPRIJEČENOST
Biti zapriječen, zapravo znači ne biti svoj u punom smislu riječi ili preciznije, ne moći iskazati svoje unutrašnje bogatstvo prema van. Zapriječen može biti svatko, izrazito inteligentni ili školovani ljudi ili oni kojima još nedostaju znanja o svijetu i životu. Zapriječenost je bolna na nevidljiv način, to je njeno specifično obilježje. Nikada potpuna sreća, uvijek djelić praznine i nesigurnosti, puno pitanja bez jasnih odgovora, dvoumljenje, visoki letovi i duboki padovi, disharmonija....Većina ljudi ima ta iskustva, jer većina i jest zapriječena, osobito u sredinama koje nameću puno pravila i ne cijene jedinstvenost i neponovljivost svake osobnosti. Oni koji od umjetnosti žive, kojima je kreativnost postala i izvor sredstava za život, znaju da društvo od njih očekuje jedno, a oni sami od sebe vrlo često nešto sasvim drugo. Za umjetničke duše, svako je takvo putovanje novi izazov i nova mogućnost da se ide vlastitim putem. To je poput izbora, u kojem ostavljate za sobom poznatu, ali i sigurnu osrednjost i snosite rizik susreta sa sobom kao osobom koju u nekom segmentu ne poznajete. Za sve ostale sudionike, ovo je način da obogate svakodnevni život, unoseći u njega više sebe, što se uvijek vrača kao radost i svijest o vlastitoj vrijednosti. Samopoštovanje, koje čovjek gradi stavovima i riječima uvijek ostaje krhko. Sjetite se priče o tri praščića i kućicama koje su sagradili. Kada naiđu prepreke ili dođe zločesti vuk, vjerujemo u sebe taman toliko koliko se poznajemo i u svoja dijela koliko smo uložili sebe u njihovo stvaranje. A tako je u osnovi i sa svim drugim u životu. Nije stvar u tome, da se oko svega treba pomučiti, već se radi o tome da morate znati gdje je kovčežić s blagom, ako iz njega želite uzimati blago kako i kada vam se svidi. I tvrdim vam, zapriječenost je nevidljiva. Ni meni ni vama ne piše na čelu. Osoba samo ponekad, shodno situacijama , može imati nejasan osjećaj DA NEŠTO U NJENOM ILI NJEGOVOM ŽIVOTU NEDOSTAJE, ali to neće znati definirati i objasniti činjenicama. Zapravo je tako i nastalo ovo putovanje, satkano od mnogih ljudskih iskustava, koje kroz kreativnost i žvrljanje po papiru, kako ja to volim reći, kroz dječju igru, nenametljivo, čovjeku vrača svijest o sebi, vlastitoj kreativnosti i jedinstvenosti. A upravo to je mjesto iz kojega svi crpimo snagu, vjeru, smisao. To je mjesto gdje osjećamo radost, zadovoljstvo, ispunjenost. U konačnici, to je način da pojedinac nađe odgovor na pitanje, što me čini sretnim, a s druge strane istovremeno otvara i osobne mogućnosti , pa saznaje i kako tu sreću ostvariti.
2. lipnja 2011.
UVOD
Jednom davno, prošla sam tečaj oslobađanja kreativnosti. Samostalno, uz podršku i vodstvo stručne knjige i ljudi koji su se takvim ili sličnim poslom bavili. Već sama knjiga Julie Cameron "Umjetnikov put" svojevrsni je uđbenik za one koji bi kasnije svoje osobno iskustvo i stečeno znanje željeli proslijediti dalje, drugim ljudima. Tada, dok sam se time bavila, nisam bila svjesna u potpunosti što sam zapravo dobila upornim korištenjem uputa, sugestija i alata koje predlaže knjiga. Kada je moja "obuka" bila gotova, a moje misli i emocije znatno jasnije i meni samoj prepoznatljive, nisam znala kako prestati. Naime, stvorila sam nove navike, koje su mi se toliko svidjele i tako dobro djelovale na mene, da sam konačno shvatila, da oslobođena kreativnost, kao dio osobnosti svakog ljudskog bića, zapravo znači duševno (i duhovno) zdravlje. U svom prvom blogu "Nova vizija sreće" iz tog sam razloga preporučila ljudima da koriste dvije bilježnice. Da im jedna bude putokaz u sretnije sutra i drži ih u fokusu cilja, a druga da im pomogne ostaviti iza sebe ono što im život nepotrebno opterećuje. S previše prtljage, svako je putovanje kroz život otežano. Sigurno je da je netko na taj način sebi zaista pomogao. Uvijek je tako, tako jedni drugima pružamo pomoć, kroz informaciju. Isto je tako sigurno , da su neki čitatelji to samo racionalno percipirali, ali metodu nisu ni pokušali isprobati. Što je u konačnici o.k. Ono što vas ne privlači, nije ono što vam u određenom trenutku treba. Stvarnost koju živimo danas, nije moguće zanemariti i na nju ne obraćati pozornost, pa je tako moja ideja da blog bude izvor isključivo pozitivne energije, propala. Pomirila sam se s tom činjenicom, ali ću nastaviti pisati postove vođena onim što vjerujem da ima smisla, da obogaćuje život, zaštićuje zdravlje, informira ili savjetuje. Moja je kreativna priroda, međutim, i dalje insistirala na snu o sreći, ljepoti, pozitivnim mislima i emocijama, radosti, smislu .......i naposljtku sam odlučila stvoriti novu oazu, u koju se mogu skloniti kada god to poželim, kada god poželim posvetiti vrijeme kreativnom življenju ili umjetnosti. Ova moja oaza ljepote i sklada ima otvorena vrata i svatko tko je spreman krenuti na kreativno putovanje samnom je dobrodošao. Ukoliko slijedite blog, imate mogućnost upoznati osobe koje su vam u nečemu sigurno bliske, a to je kreativnost. I možete se družiti međusobno. Uzimam si za pravo da budem vođa puta, jer put već poznajem, ali, da budem iskrena, sigurno je da ću i ja negdje zastati, zapeti, otpetljati se i krenuti dalje, jer svako putovanje je drugačije i svaki putnik na tom putovanju, ma koliko ono bilo grupno, povremeno odšeta na svoje osobne staze, pronalazeći vlastito izgubljeno ili zanemareno blago; a to je, naposljetku i prava svrha ovakvih iskustava. Pozvani su svi koji imaju volju, želju i potrebu kreativno živjeti ili se baviti nekom umjetnošću, profesionalno ili kroz hobi. Putuje se polako, bez žurbe. Ako ste zaposleni ili učenik ili student, svejedno možete krenuti na ovo putovanje; ovo putovanje neće trošiti vaš novac, ali će zahtijevati da mu svakodnevno posvetite malo vremena.I to je dovoljno za uvod. Neka ostalo za sada bude tajna.:)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)