ZAPRIJEČENOST

Biti zapriječen, zapravo znači ne biti svoj u punom smislu riječi ili preciznije, ne moći iskazati svoje unutrašnje bogatstvo prema van. Zapriječen može biti svatko, izrazito inteligentni ili školovani ljudi ili oni kojima još nedostaju znanja o svijetu i životu. Zapriječenost je bolna na nevidljiv način, to je njeno specifično obilježje. Nikada potpuna sreća, uvijek djelić praznine i nesigurnosti, puno pitanja bez jasnih odgovora, dvoumljenje, visoki letovi i duboki padovi, disharmonija....Većina ljudi ima ta iskustva, jer većina i jest zapriječena, osobito u sredinama koje nameću puno pravila i ne cijene jedinstvenost i neponovljivost svake osobnosti. Oni koji od umjetnosti žive, kojima je kreativnost postala i izvor sredstava za život, znaju da društvo od njih očekuje jedno, a oni sami od sebe vrlo često nešto sasvim drugo. Za umjetničke duše, svako je takvo putovanje novi izazov i nova mogućnost da se ide vlastitim putem. To je poput izbora, u kojem ostavljate za sobom poznatu, ali i sigurnu osrednjost i snosite rizik susreta sa sobom kao osobom koju u nekom segmentu ne poznajete. Za sve ostale sudionike, ovo je način da obogate svakodnevni život, unoseći u njega više sebe, što se uvijek vrača kao radost i svijest o vlastitoj vrijednosti. Samopoštovanje, koje čovjek gradi stavovima i riječima uvijek ostaje krhko. Sjetite se priče o tri praščića i kućicama koje su sagradili. Kada naiđu prepreke ili dođe zločesti vuk, vjerujemo u sebe taman toliko koliko se poznajemo i u svoja dijela koliko smo uložili sebe u njihovo stvaranje. A tako je u osnovi i sa svim drugim u životu. Nije stvar u tome, da se oko svega treba pomučiti, već se radi o tome da morate znati gdje je kovčežić s blagom, ako iz njega želite uzimati blago kako i kada vam se svidi. I tvrdim vam, zapriječenost je nevidljiva. Ni meni ni vama ne piše na čelu. Osoba samo ponekad, shodno situacijama , može imati nejasan osjećaj DA NEŠTO U NJENOM ILI NJEGOVOM ŽIVOTU NEDOSTAJE, ali to neće znati definirati i objasniti činjenicama. Zapravo je tako i nastalo ovo putovanje, satkano od mnogih ljudskih iskustava, koje kroz kreativnost i žvrljanje po papiru, kako ja to volim reći, kroz dječju igru, nenametljivo, čovjeku vrača svijest o sebi, vlastitoj kreativnosti i jedinstvenosti. A upravo to je mjesto iz kojega svi crpimo snagu, vjeru, smisao. To je mjesto gdje osjećamo radost, zadovoljstvo, ispunjenost. U konačnici, to je način da pojedinac nađe odgovor na pitanje, što me čini sretnim, a s druge strane istovremeno otvara i osobne mogućnosti , pa saznaje i kako tu sreću ostvariti.