Punjenje izvora

Većina ljudi živi više ili manje, rutinu. Ako ćemo pravo, pretrpani obavezama, mi zapravo i težimo tome, da što brže, spretnije, jednostavnije te obaveze i ispunimo. U što kračem vremenu. Često smo zbog toga i s pravom ponosni na sebe. Nezgoda je u tome, da kroz duže vrijeme, rutina ubije svaku čaroliju, svako zadovoljstvo ili znatiželju. Ono što radimo rutinski, osobno doživljavamo samo površno. Zamislite kako vozite auto, na primjer. To je rutina. Kako kuhate tjesteninu po tko zna koji put u životu? Vjerojatno su vam i tu pokreti dovedeni do savršenstva. I jednako tako u mnogo drugih situacija u danu. Ako ste počeli živjeti rutinu, znati ćete to po tome, što sve što radite želite što prije obaviti da biste konačno uhvatili malo slobodnog vremena, za bilo što drugo što nije na popisu obaveza.. U stvarnosti, to je obično navečer ili tek za vikend, a to znači da vam vrijeme leti, a vi ne uspijete svoju osobnost nahraniti, usrećiti, zadovoljiti ni na koji način. I onda nastupa zamor, nezadovoljstvo, a u kreativnom smislu, nedostatak inspiracije. Jutarnje stranice traže od vas desetak minuta ujutro, Umjetnički spoj dva sata tjedno, a Punjenje izvora zapravo ne iziskuje neko dodatno vrijeme. Dovoljno je da postanete svijesni kako se rutina ponovo pretvara u doživljaj. Slikovito, obucite odjeću koju nosite, drugačije. Servirajte hranu drugačije, kupite neke druge novine, otiđite na drugu tržnicu, isprobajte novi recept, promjenite ( u sitnicama) sve što možete , a da pri tom vaše obaveze ne trpe. Ne trebate bježati od načina života kojim živite (pretpostavljam da ste ga sami birali) već trebate te sitne izmjene da biste na njega i opet obratili pozornost. Izmjene radimo svjesno, svako toliko kada vam nešto postane dosadno, ali spontana posljedica jest da počinjemo obraćati pozornost. Na sitnice, zapravo, ali od toga se osjećamo dobro, a od toga živi i kreativnost. Naš se kreativni izvor puni novim slikama, mirisima, bojama, osjetima, riječima, svime što možemo osjetiti, vidjeti, dotaći, zamisliti...Pokloniti pažnju sitnicama, sebi i svemu oko sebe isto je što i početi primati. Radost, oduševljenje, smijanje, zabava, znatiželja, ugoda, svi ti doživljaji spontano pune izvor kreativnosti. Kreativno dijete u nama će nas uvijek iznenaditi novim idejama i inspiracijom najčešće onda kada o umjetnosti uopće ne razmišljamo. Ti "napadaji" inspiracije su logična posljedica prepunog izvora i trenutka kada se naš logički um, zbog rutinskih radnji kojima se bavimo, sam prebacuje na kreativnu stranu. Ako vam je umjetnost i profesija onda znate da je umjetnička blokada vrlo doslovan pojam. Kao da je nadahnuće presušilo. Nužno ju je prepoznati i izbaciti, bez obzira zašto je nastala. Najsigurniji način da se to učini i da se zapriječenost i u buduće izbjegne jest konstantna briga o punjenju izvora.