Kada ste bijesni, ako se ne možete sjetiti ničega drugoga, a vi činite ono što ste radili kao dijete. Vičite, vrištite, plačite, lupajte nogama o pod...bilo što. To je zdrava odluka. Ono što nije zdravo, jest tražiti krivce oko sebe ili biti agresivan prema drugima zbog vlastitih emocija. Bijes je emocija. Morate je znati prepoznati i na nju obratiti pozornost. Možda vam se čini, jer ste se odavno naučili kontrolirati, da je bijes nešto loše. Baš naprotiv! Posljedice nekontroliranog bijesa koji je nastao dugotrajnim potiskivanjem bijesa su loše! Sam osjećaj, kada se javi, bez obzira na koga ste ljuti, zapravo je snažan poziv na promjenu. Bijes ne postoji da biste divljali, već da bi zaaaaista počeli misliti. Što vas izluđuje? Zašto vas izluđuje? Zašto ste ljutiti na posljetku sami na sebe? Bijes vam govori što morate promijeniti, ne kako to učiniti. Da biste našli način kako nešto mijenjati, o tome morate dobro razmisliti. Dok lupate po stolu ili galamite, to vam pomaže da smirite trenutno presnažnu emociju. Ljudi često pronađu neki svoj "ispušni ventil", ali rijetko obrate pozornost na pravi uzrok koji ih je doveo u situaciju ljutnje. A osjećamo bijes upravo zato, da bismo nešto promijenili. Tuga i očajanje vas blokiraju da nešto poduzmete, to su vaši neprijatelji. Bijes, naprotiv, tjera vas da nešto poduzmete, pa ga možete svrstati među svoje prijatelje. Istina, nije osobito ugodno biti s njim u društvu, ali on vas neće nikada napustiti, sve dok ne počnete nešto mijenjati, što znači, djelovati. Počnite rješavati uzrok, jer bijes je samo posljedica.
Nema komentara:
Objavi komentar