31. prosinca 2011.
30. prosinca 2011.
28. prosinca 2011.
27. prosinca 2011.
Kako rastemo ?
Dva koraka naprijed, jedan natrag. Tako bi se mogao opisati rast duše, kreativnosti, spoznaje, ili bilo koji drugi. Kultivirati osobnost iznutra ponekad je lakše, ponekad teže, baš kao i izvana, promijeniti naviku. Važno je pri tome uvijek biti prijatelj samome sebi, ili prihvatiti prijateljstvo Boga ili svemira , već prema osobnom uvjerenju. Upravo taj odnos dvojnosti u svemu, koji vas ponekad možda izluđuje u svojim krajnostima, način je na koji se raste, približavanjem krajnosti ili njihovim stapanjem u jedno. Kako rastemo iznutra, tako raste i naša kreativnost. Da bi se u punom sjaju izrazila izvan nas samih, bez obzira čime se zanimate, nužan je konstantan rad. Ne toliko u smislu samog premišljanja, koliko u smislu pisanja, slikanja, skladanja, izrade....svega čine stvaramo svoja djela. Kroz njih uočavamo promjene, znamo da rastemo puno prije nego to može primijetiti netko drugi. Naše unutrašnje ja teži rastu. Bez obzira, da li netko želi ili ne želi, to se svima događa kroz vrijeme, jer iskustvo života čini svoje. Biti svjestan vlastitog odrastanja pruža mogućnost izbora smjera i odabir prioriteta, kao što je slučaj s oslobađanjem kreativnog potencijala na primjer. Ako se pitate zašto onaj korak natrag, odgovor je da on nije nužan, ali mi uglavnom nikada nismo spremni na onolike pomake i onolike promjene koliko nam se u trenutku nudi. S tim korakom hvatamo ravnotežu sa vlastitom stvarnošću života u trenutku u kojem jesmo, dajemo si vremena da prihvatimo malo izmjenjenu sliku vlastitog ja ( ali ne previše izmijenjenu), ili primamo na znanje, ali još nismo stigli do razine povjerenja da bismo novo primili i u srce. Ponekad se čini da se dugo ništa ne događa, a onda nas iznenadi prosvjetljenje, na koje uopće nismo spremni. Puno ugodniji dio osobnog puta je kada imamo vremena razumjeti, prihvatiti ili donijeti samostalnu odluku i radovati se rezultatima. To mnoštvo sitnih koraka zaista uljepšava život i na sreću to se uglavnom i događa. Što se tiče situacija prosvjetljenja, kada postajete svijesni istine o sebi i svom životu naglo, u trenutku, jedina pomoć koja je meni poznata jest znati da jest teško. Priznati to. Jasno recite hvala, iako uopće tako ne osjećate. Samo prihvaćanje je prvi korak, jer doživljaj može biti izuzetno stresan i neugodan. Stres proizlazi upravo iz činjenice, da ne možete napraviti onaj jedan korak natrag, dati si vremena. Promjena se već dogodila. Razumno je zapitati se, kakvo vam dobro nosi takva promjena sutra. To će vas natjerati da se pomaknete prema budućnosti, kada već ne postoji mogućnost povratka na staro. Nađite načina da si ugodite, da pojačate osjećaj sigurnosti ili se više odmarajte. Jedno je sigurno, ono što slijedi je iznenadan poklon koji ničim nije bio najavljen. I sasvim sigurno vama donosi dobro u život ili će vaša kreativnost procvjetati, ali slobodno budite optimist. Trebate samo malo vremena da bi to shvatili.:)
26. prosinca 2011.
25. prosinca 2011.
24. prosinca 2011.
23. prosinca 2011.
22. prosinca 2011.
21. prosinca 2011.
19. prosinca 2011.
17. prosinca 2011.
15. prosinca 2011.
14. prosinca 2011.
13. prosinca 2011.
12. prosinca 2011.
4. prosinca 2011.
2. prosinca 2011.
30. studenoga 2011.
29. studenoga 2011.
27. studenoga 2011.
26. studenoga 2011.
25. studenoga 2011.
23. studenoga 2011.
21. studenoga 2011.
Odakle dolazi inspiracija?
Inspiraciji prethodi osobni doživljaj. emocionalni, vizualni, slušni, fizički...ukratko, svaki doživljaj. Prvo morate nešto osjetiti da biste to poželjeli umjetnički artikulirati. Ponekad je umjetniku dovoljna imaginacija, zamišljanje ili maštanje, da bi svoje unutrašnje bogatstvo prenio u umjetnost. Jasno je da se na taj način "troši" umjetnikovo jezero ideja, ali je pogrešno misliti da ono može presušiti. Kreativnost je u svakom čovjeku jezero bez dna. Ono što se događa, najčešće je dosada ili povrijeđeni osjećaji. Umjetnike najefikasnije iscjeljuje umjetnost sama, mogućnost izražavanja, pa je dobro znati gdje je problem ako mislite da ste zapeli. Možemo to zamisliti kao dugo vrijeme bez vjetra, kada je voda mirna poput ogledala ili vrijeme suša, kada se u jezero ne ulijeva svježa voda potočića i nema kiša da ga napune. U takvoj slici odmah primječujete da je sve i suviše mirno i jasno, da bi bilo potrebno išta dirati. Potrebno je da se jezero pokrene, da se voda izmiješa da bi se rodila inspiracija. Do pokreta će doći, bez obzira da li pomak dođe prvo iznutra, ako se na primjer bavite meditacijom ili izvana, ako na primjer odgledate i odslušate koncert svog omiljenog glazbenika. Stoga, alati koje koristite da biste se otvorili umjetničkom izražavanju zaista samo mijenjaju aktivnost vaše kreativnosti, a ne kreativnost samu. I povremeni emocionalni "potresi" koje umjetnik doživljava kada je zatečen nekom novom spoznajom također samo remete mirnu vodu jače nego inače, ali to nije za uvijek. Na to treba biti spreman, pravilno procijeniti osobne potrebe, trebate li mir ili dodatnu aktivnost i kretanje u određenom trenutku. Naposljetku, vi ste vlasnik svog kreativnog jezera; osnovne alate poznajete, ono što zaista trebate je disciplinirano ih primijeniti kada osjetite potrebu za tim. To može biti bilo kada u toku stvaralačkog vijeka umjetnika, jer svi mi živimo i ostale segmente života, gdje nas uvijek zaskoči nešto nepredviđeno. Budimo zahvalni, jer iz svakog iskustva rađa se dublja spoznaja koja će prije ili poslije poželjeti izaći na svjetlost dana kroz inspiraciju. Vaše je samo da je uobličite i date joj svoj umjetnički pečat. :)
20. studenoga 2011.
17. studenoga 2011.
16. studenoga 2011.
Prepoznajte oko sebe ono čemu težite,,,
Danas vas želim iznova podsjetiti na značenje riječi paradigma (Paradigma je navika mišljenja, automatsko razmišljanje, koje svoje korijene ima u onome što smo slijepo vjerujući, naučili u djetinjstvu od odraslih ili pokupili u stresnim i traumatičnim situacijama u životu nesvjesno, nenamjerno i prihvatili kao pravilo, kao istinu, bez obzira da li je tako ili nije). Mnogi ljudi ne zamjećuju vlastite probleme s paradigmom, ali misle da ih zamjećuju kod drugih ljudi. To je u startu pogrešan pristup. Svatko bira za sebe, pa ne možemo tvrditi da netko tko po našem mišljenju bira loše, nije toga svjestan. Možda jest, ali nije spreman to mijenjati. Bitno je ne prosuđivati okolinu, već se pozabaviti sobom. To je uvijek teži posao. Promjena svakog i najmanjeg stava o nečemu za život važno ili naizgled samo sitnice, ima dugoročno gledano značajne posljedice i apsolutno uvijek ste promijenili budući tok svojega života time što ste nešto promijenili u sebi. To je istina. Toga treba uvijek biti svjestan Prepoznajte takve poruke koje uvijek stižu iz izvora koje možda niste primijetili, kao na primjer iz običnog muzičkog spota ili amifartivnog videa. Sretno :)
13. studenoga 2011.
11. studenoga 2011.
Stid
Kada bi se lako bilo mijenjati, ne biste čitali ovaj Blog. Jednako tako, ne biste ga čitali da su svijet i ljudi savršeni, život jednostavan i lagan, a uzajamno razumjevanje onoga što mislimo, govorimo ili činimo odlično. U stvarnosti, stvari stoje sasvim drukčije. Kojom god se umjetnošću bavili, više ili manje vidljivo razgolićujete i sebe,svoje stavove, emocije ili obitelj. Ponekad se s time teško nositi, jer na neki način dijelite sebe i svoja iskustva s drugim ljudima, a za uzvrat nužno ne morate dobiti uvijek nešto dobro. Da bi osoba bila spremna na to, da će je pokušati postidjeti, s tim mora unaprijed računati kao mogućnošću. Mislim da nema djeteta koje bar jednom nije bilo postiđeno od roditelja ili pred drugim ljudima, s onim poznatim izrazom lica između bijesa i plača, zažarenih obraza i očiju uprtih u pod. To su gotovo sva djeca bar jednom doživjela. Pitanje je samo, koliko puta su bili prozivani na taj ružan način i kako su to emocionalno doživjeli. Ono što je za jednu osobu poput smaka svijeta, za drugu je samo prolazna neugoda. Stid često izaziva revolt, osobito ako se ne osjećate krivima. Osjećaj stida je često zamagljen izgovorima koje sami smislimo, izgovorima koje smišljaju oni koji nas žele vidjeti u dobrom svjetlu (zbog sebe, ne zbog nas), ili jednostavnije, traženjem uzroka zašto je nastala određena posljedica umjesto konstatacije da nešto jest ili nije dobro i stoga to treba osnažiti ili mijenjati. Stid ne nastaje zato što niste bili dobri ili ispunili očekivanja, već zato što vam se zbog toga netko narugao ili vas osuđivao. Zdrava kritika nikada ne izaziva u ljudima osjećaj stida, bar ne u onima koji su svjesni da sutra mogu bolje. Imate li problema sa osjećajem stida i ranjivosti u vezi s tim, koje vučete iz djetinjstva, prvenstveno se pozabavite svime što će ojačati "ljubav prema sebi". Tu ne mislim na borbu ili eskalaciju egoizma i samosvjesti (mentalne), već na pravi osjećaj ljubavi koji treba osnažiti konstantnu emociju ljubavi prema sebi u vama. Budite prema sebi nježni. Nagrađujte se, hrabrite se i praštajte drugima da bi lakše zaboravili i ostavili iza sebe neugodna iskustva. Budite zadovoljni svojom jedistvenošću i tu smijete biti perfekcionist ako želite. Nemojte sebi dozvoliti da netko drugi sudi o vama. To samo vi smijete. Kritike drugih smiju biti upućene samo vašem djelu. A tu morate biti spremni prihvatiti ih ili odbaciti, što ovisi o tome od koga dolaze i s kakvom namjerom. VJEŽBA: Da ste imali savršeno djetinjstvo, gdje biste bili danas? Kojim bi se zanimanjem bavili i u čemu bi istinski uživali ? Ispišite to na list papira, a onda to i nacrtajte, ako vam ide crtanje. Ako ne, izrežite slike koje za vas predstavljaju simbole vaše vizije takvog života. Slike možete zalijepiti preko teksta, na isti papir. Konačno, napišite naziv kreacije : "Oduvijek sam izrazito nadarena osoba." Stavite to u bilježnicu s afirmacijama koje svakodnevno čitate. Sigurna sam da ćete se već drugo jutro osmjehnuti kada to ugledate. Jer to je istina. :-)))))).
10. studenoga 2011.
6. studenoga 2011.
5. studenoga 2011.
4. studenoga 2011.
3. studenoga 2011.
30. listopada 2011.
29. listopada 2011.
28. listopada 2011.
26. listopada 2011.
Sinkronicitet
Još ne tako davno, sinkronicitet se objašnjavalo djelomično dokazivim posljedicama, pa je tako svakom pojedincu ostajalo da slobodnom voljom odluči hoće li u to vjerovati ili ne. Danas, kada je otvoreno novo područje istraživanja putem kvantne fizike i kada postoji široko uvjerenje o inteligentnom svemiru, pa su i znanstvenici drugačije počeli postavljati pitanja na koja traže odgovore, sinkronicitet se čini samo kao djelić pokretanja osobne energije, dok su stvarne mogućnosti pojedinca da doživi tu vrstu "čuda" znatno veće. Sinkronicitet je odgovor na naše molbe, molitve, pitanja i očekivanja. Običavamo govoriti o "sretnoj koincidenciji", jer je nešto dotaklo naš život ili su nam se otvorila vrata u trenutku kada smo za to bili spremni i na to čekali. Osobno iskustvo me naučilo da se vrata otvaraju uvijek, bez izuzetka, ako je ono što želimo potpuno jasna emocionalno stabilna i misaona slika nama samima. Sinkronicitet počinje od naših snova, želja, nada. Mi smo ti koji mislima i osjećajima, riječima i djelovanjem odašiljemo poruku o tome što trebamo i želimo. Kada se želja ostvari, kada nam je pružena prilika, kada se počnu događati "slučajnosti" koje niste planirali, ali vam idu u korist, govorimo o sinkronicitetu. Najjednostavniji primjer očiglednog sinkroniciteta jest kada naumite nazvati nekoga, a u isti tren taj netko nazove vas, pa se samo javite na mobitel. No, sinkronicitet ne mora uvijek biti toliko očigledan niti toliko brz. Ipak, događa se da jest. I tada to volimo zvati čudom, srećom, sretnom okolnosti. Najčešće ipak u životu trebamo otvorena vrata, mogućnost da ostvarimo svoje želje, planove ili ambicije. Ne kaže se uzalud, tko kuca, otvoriti će mu se. Sinkronicitet se najčešće događa kada ste dugotrajno u istom fokusu jedne želje (iskrene, naravno, koja dolazi iz srca). Doživljaj sinkroniciteta je dobar, jer podržava entuzijazam, puni nas čvršćom vjerom u vlastitu moć i mijenja spontano naše mišljenje o onom što je za nas moguće, a što nije. Prava je istina: sve je moguće. Budući mogućnost kao takva zapravo traži našu spremnost da je primijetimo i iskoristimo, to nas opet vrača nama samima. Osnaživanje osobnosti, identiteta, uz jasnu sliku onoga što iskreno želimo, otvara vrata sinkroniciteta. Ovo je nešto što morate doživjeti jedamputa svjesno, da ne biste ubuduće trošili energiju na sumnje. Poželite nešto, obično, iskreno, zapišite to da biste se svaki dan podsjetili na svoju želju, ili zalijepite sliku uz radni stol. Samo čekajte da se dogodi. Ako nešto možete učiniti u vezi s tim, učinite to odmah. Slobodno o tome mislite, tražite , zamolite, iščekujte..osjećajte. kao da se želja već ostvarila. Učite se na toj sitnici vjerovati u čuda, budalasto kao što to čine djeca, uživajte u mašti u ostvarenju, kao da se želja već ostvarila. Shvatite to kao iduću vježbu, vrlo važnu vježbu, koja vas treba uvjeriti da se vaš izbor i ono što trebate kao pojedinac u inteligentnom svemiru čuje. I da čete ili vi nači načina, poučeni od nekog drugog, kako ostvariti želju, ili će to netko učiniti za vas.
25. listopada 2011.
23. listopada 2011.
21. listopada 2011.
I kukičanje je kreativno izražavanje...
Kukičanje (to se kod mene veli heklanje) nije moja domena, nikad mi nije išlo, ali možda je vaša. Kreativnost ni u tom smislu nema granica. Možda ste do sada izradili stolnjak i nadstolnjak, ali tom tehnikom je osim toga moguće izraditi svašta (lijepoga). Ovaj video odgledajte na You Tube -u i sami odaberite slijedeći koji bi vas mogao zanimati. Ako i ne znate kukičanje, možete ga naučiti korak po korak. Ako je to vaš interes, potrudite se oko nalaženja novih ideja. To može biti i ideja za mali kućni biznis ili izradite poklone za predstojeće blagdane. :)
20. listopada 2011.
19. listopada 2011.
Bijes nas obuzima s razlogom
Kada ste bijesni, ako se ne možete sjetiti ničega drugoga, a vi činite ono što ste radili kao dijete. Vičite, vrištite, plačite, lupajte nogama o pod...bilo što. To je zdrava odluka. Ono što nije zdravo, jest tražiti krivce oko sebe ili biti agresivan prema drugima zbog vlastitih emocija. Bijes je emocija. Morate je znati prepoznati i na nju obratiti pozornost. Možda vam se čini, jer ste se odavno naučili kontrolirati, da je bijes nešto loše. Baš naprotiv! Posljedice nekontroliranog bijesa koji je nastao dugotrajnim potiskivanjem bijesa su loše! Sam osjećaj, kada se javi, bez obzira na koga ste ljuti, zapravo je snažan poziv na promjenu. Bijes ne postoji da biste divljali, već da bi zaaaaista počeli misliti. Što vas izluđuje? Zašto vas izluđuje? Zašto ste ljutiti na posljetku sami na sebe? Bijes vam govori što morate promijeniti, ne kako to učiniti. Da biste našli način kako nešto mijenjati, o tome morate dobro razmisliti. Dok lupate po stolu ili galamite, to vam pomaže da smirite trenutno presnažnu emociju. Ljudi često pronađu neki svoj "ispušni ventil", ali rijetko obrate pozornost na pravi uzrok koji ih je doveo u situaciju ljutnje. A osjećamo bijes upravo zato, da bismo nešto promijenili. Tuga i očajanje vas blokiraju da nešto poduzmete, to su vaši neprijatelji. Bijes, naprotiv, tjera vas da nešto poduzmete, pa ga možete svrstati među svoje prijatelje. Istina, nije osobito ugodno biti s njim u društvu, ali on vas neće nikada napustiti, sve dok ne počnete nešto mijenjati, što znači, djelovati. Počnite rješavati uzrok, jer bijes je samo posljedica.
17. listopada 2011.
15. listopada 2011.
13. listopada 2011.
NURSERY MAKEOVER w/ Wendy Bellissimo
Kreativnost nije ograničena ničim. Kako ćemo je izraziti, često je posljedica događanja u životu, kada trebamo nešto novo, svježe i oko sebe. U očekivanju prinove, to je čest slučaj. Uređivanje dječje sobe, na primjer, uvijek je vrijeme ispunjeno radošću. Ovaj će vam video možda pomoći u takvoj ili sličnoj nedoumici, kako najbolje organizirati prostor, a ujedno u njega unijeti toplinu i radost. Urediti prostor koji smatrate svojim, također je dobra ideja. Vjerojatno znate što vam se sviđa, samo pustite mašti na volju i provedite svoju ideju, kako je to ovdje odlično učinila umjetnica Wendy Bellissimo.Meni se zaista svidjelo.
12. listopada 2011.
Prepustiti se stvaranju...
znači vjerovati svojoj nutrini, svojem unutrašnjem vodstvu, sebi. Mogli bismo reći, to znači, nizati perle, mijesiti glinu, nizati riječi koje same izviru i stvaraju rečenice, prepustiti ruci da slika i glasu ili notama da pjevaju o kreaciji koja se upravo ovoga trena događa, bez svjesne namjere da se držimo plana ili zamisli pod svaku cijenu. Puno se može teoretizirati o stvaranju, ali iz osobnog iskustva znam da je susret s umjetnošću ili stvarnim osobama iz svijeta umjetnosti veliki poticaj u traženju vlastitog puta izražavanja. To je tako vjerojatno i zbog toga, što prilazimo s povjerenjem onima koji su dokazali da mogu biti umjetnici, da ne dvoje o tome što bi trebali raditi u životu. Eto jednog videa o prepuštanju intuiciji i trenutnoj inspiraciji, koji govori više od riječi koje bi ovo mogle opisati.
11. listopada 2011.
Unutrašnji neprijatelj
To je glas koji se javlja sumnjom, skepticizmom i neumjesnim ili posprdnim komentarima. To je vaš unutrašnji glas, koji dovodi u sumnju sve vaše pokušaje i vrijednosti, a izrastao je na nespretnim ili zlonamjernim komentarima drugih ljudi oko vas tokom života. Rasčlanjivati negativu, bez obzira kako je posijana, jednostavno se ne isplati. Šteta vašeg vremena. Unutrašnji neprijatelj mora nestati, a na njegovo mjesto postavite unutrašnjeg prijatelja. Znam da to ne možete izvesti u pet minuta, ali bitno je da ste razumjeli što radimo. Svjesno prekinite misli, kada krenu u pogrešnom smjeru i uhvatite se pozitivnih afirmacija. One izgrađuju vašeg unutrašnjeg prijatelja. Osjetite gdje vam nedostaje podrška, pa dodajte novu afirmaciju na svoj popis. Isprva to izgleda kao borba sa samim sobom, ali zapravo, držite li se upute i u praksi, pišete li Jutarnje stranice i odlazite li jedanput tjedno na Umjetnički spoj, brzo čete uočiti da je glas Unutrašnjeg neprijatelja sve rjeđi i sve tiši. Vi možete i misliti i postavljati si pitanja, za to ne trebate neprijatelja. Zapravo, trebate samo prijatelja. Oko sebe i u sebi. Tim putem ljudski talenti rastu i cvatu.
9. listopada 2011.
7. listopada 2011.
6. listopada 2011.
2. listopada 2011.
1. listopada 2011.
Kreativnost u kuhinji - Đem od šljiva i višanja
Ja sam ta koja vječito mijenja recepte i kuha prema inspiraciji, ukusu ukućana i namirnicama koje taj čas mogu naći u frižideru. Za svaki slučaj, počela sam pisati recepte koji su "prošli " (da bih ih uopće mogla ponoviti drugi puta).Znate kako to ide....skuhaj nam znaš ono je bilo odlično.....a ja trebam reći : žao mi je, zagubila sam recept. Zato sada i to zapisujem. Ovaj tjedan pekla sam đem od ostataka šljiva, s kojima više nisam znala što početi, a moji baš nisu ljubitelji đema od šljiva; tako je počela inspiracija, a rezultat je bio toliko dobar da ga želim podijeliti s vama. Potrebno je 2 kg šljiva (očišćenih od koštica), 1 kg šećera, staklenka kompota od višanja (bez koštica), 1 banana, sok od 1/2 limuna i malo vode (za početak pečenja). Šljive prepolovite, bananu narežite na ploške, podlijte sa 1/2 decilitra vode i dodajte šećer. Kada smjesa bude kašasta (nakon otprilike pola sata ) dodajte dobro ocijeđene višnje i sok od limuna. Dovoljno je da kipe 10-15 minuta. Đem stavljajte topao u zagrijane staklenke ili ohladite, pa zaledite. Vjerujem da će vam se svidjeti. :-)
30. rujna 2011.
28. rujna 2011.
Identitet
Svaka osoba ima samo jedno lice. Vi ste sve ono što (često samo vi) znate da jeste. Vi ste i sve ono što možda o sebi još ne znate. To je vaš identitet. Biti svjestan, tko zaista jesmo, što mislimo i zašto, što činimo i kako osjećamo,uvod je u priču o tome, da li sebe prihvaćate, volite ili ponekad mrzite. Identitet se izgrađuje tijekom cijelog života, ne samo u ranoj mladosti. Uvijek se radi o tome, da li ste sobom zadovoljni, ili mislite da bi svjesno mogli kod sebe nešto promijeniti. To je slobodna volja svakog pojedinca, da svoj identitet izgrađuje, spoznaje ili mijenja i nadograđuje.
Osobe s više lica
Mogli bismo tako nazvati nekoga tko nije dosljedan sebi, to jest svom identitetu. Svi mi kroz život učimo. Dogodit će se da ćemo u za nas novim situacijama, kada ne znamo kako reagirati ili nemamo vremena razmisliti i zauzeti stav, jednostavno odreagirati po obrascu koji smo negdje naučili, od roditelja, prijatelja ili društva uopće. U takvim situacijama, kada zapravo nismo dosljedni sebi, posuđujemo lice druge osobe. To se barem jedanput svakome dogodilo. Kada ljudi svjesno skrivaju vlastiti identitet, kažemo da stavljaju maske. Mnogi steknu takvu naviku, smatrajući je nužnom; ili da bi lakše prošli kroz život, ili da ne bi povrijedili neku osobu i kod toga ignoriraju opasnosti koje takvom praksom prijete vlastitom identitetu. Drugo lice ili maska, može biti i način kojim se osoba brani od napada onih koji nisu skloni njenom pravom identitetu. Nedoumice o vlastitom identitetu mijenjaju naše lice, dok maska jednostavno predstavlja laž. Biti potpuno iskren ili ponekad pribjeći laži, izazov je za umjetnike i za sve ostale ljude. Kreativnost osobe, međutim, ovdje ima dvostrukog neprijatelja. Ne radi se samo o iskrenosti ili osjećaju za poštenje. Gubljenje jasne slike identiteta (jer svi postajemo ono što mislimo i kako činimo), čak je i proslavljene umjetnike zaustavilo u plodnom radu i primoralo ih da se iscijele i oslobode osobnih prepreka, na nekom ovakvom ili nekom drugom osobnom putovanju. Ono što predstavlja samo srce osobnog identiteta, zove se originalnost. Biti originalan može biti samo onaj tko je svjestan sebe, spreman dijeliti svoju kreativnost baveći se umjetnošću i dovoljno hrabar da se za svoju jedinstvenu osobnost i izbori.
Identitet i darovitost
Kada se radi o osobnim talentima, svijest o tome tko smo je izuzetno bitna, jer ćemo kroz prihvaćanje sebe, prihvatiti i svoju nadarenost i svoje potrebe kao kreativnih osoba. To je, pak, temelj samopouzdanja i vjere u vlastite mogućnosti. Dok sanjate o stvaranju, vi jačate osobni identitet. Pokrenuti ćete se i postati aktivni kada razina samopouzdanja poraste, kada sami povjerujete u vlastite mogućnosti. Stoga, sve ozlijede identiteta, mijenjaju put kojim pojedinac ide, a iscjeljivanje i ozdravljenje identiteta, jednako tako donosi konkretne, vidljive promjene.
Prepreka je samo jedna...
Sve ovo, što se čini kao gomila prepreka kreativnom življenju, počiva u osnovi samo na jednoj: identitetu. Kada dodajete nove afirmacije na svoj popis, nakon što ste nešto novo razumjeli, razmislili i zaključili o svom osobnom putovanju, predlažem vam da rečenice započnete sa riječima: prihvaćam...Na primjer: prihvaćam sebe kao osobu koja jesam u ovom trenutku.....prihvaćam da me loše kritike smetaju, ali mogu to promijeniti...prihvaćam svoju jedinstvenost, bez obzira što drugi o tome misle....Slijedite iskreno svoje osjećaje, nemojte žuriti sa konačnim zaključkom (loše kritike me ne smetaju ili briga me što drugi misle...) Prepoznavati ćete vlastito zdravlje i snagu kada vam se počnu nametati same od sebe rečenice, na primjer: volim primati komplimente i pohvale za svoj rad, sretan/a sam što me ljudi vole i lijepo misle o meni...Nedostaje li vam znanje, ispišite definiciju. Želite li promjenu u stvarnom životu, prvo prihvatite svoju stvarnost, tek zatim odlučite što želite mijenjati Nedostaje li vam podrška (a kome toga ne fali!) pružite si podršku i ohrabrite se.
Svjesno obratite pozornost, poklonite pažnju....
Vježba za ovaj tjedan: Nabrojite dvadesetak aktivnosti koje volite, ali za njih ne nalazite dovoljno vremena ili naprosto nemate volje u posljednje vrijeme ni za što....pa ni za ono što inače volite. Izaberite iz vlastite ponude samo jednu aktivnost, usredotočite se na nju kao na nešto dobro, čime ćete sebe ovaj tjedan nagraditi. Mora biti nešto zbog čega osjećate radost ili zadovoljstvo. ( Na primjer: šetnja u prirodi, vožnja bicikla, pripremanje kolača, čitanje knjige, vođenje ljubavi, odlazak na ples, kava s prijateljicom, nogomet s prijateljima, odlazak u teretanu ili na fitnes, ili bilo što drugo. ) Svjesno poklonite pažnju tim trenucima i ne zaboravite reći hvala za radost i zadovoljstvo koje ste primili.
27. rujna 2011.
20. rujna 2011.
17. rujna 2011.
16. rujna 2011.
ZAMIŠLJENI ŽIVOT
Kada biste imali mogućnost ponovo usmjeriti svoj život iz početka, tko biste bili u tom životu? Ovo su sugestije od kojih izaberite jednu: pilot, liječnik, ratar, ribar, fizičar, redovnik, glazbenik, frizer, vatrogasac, menađer, tenisač, tesar, kipar, iscjelitelj, plesač, prodavač, zvijezda sapunice, soboslikar, kuhar, nastavnik, sportski trener, bubnjar, pisac knjiga za djecu, dizajner, matematički inženjer, vozač taksija, pomorac, ronilac, cvjećar, inovator...ili nešto treće. Opišite taj život onako kako ga zamišljate. Ovo je izuzetno važna vježba samootkrivanja. Što vas usrećuje, kako volite trošiti svoje vrijeme, što sve radite u tom zamišljenom životu, kako izgledate, s kim se družite, kako vam prolazi tjedan ? Kada to stavite na papir, zamislite da to što ste zapisali, ovaj tjedan zapravo živite. Tokom tjedna nađite načina, pomažući si sitnicama, da to što zamišljate i osjetite. Kada ste zanemarivali svoje kreativno dijete, udaljavali ste se od sebe, od svojih snova. Zato neke vježbe upravo to i traže od vas, da se za kratko udaljite od sadašnjeg trenutka koristeći maštu, da biste se ponovo susreli sa svojom kreativnošću. Imajte povjerenja. Iskoristite spoznaju i poklonite si tjedan dana života u drugoj ulozi. Pa makar to bilo samo u vašim mislima.
15. rujna 2011.
Dodavanje pozitivnih afirmacija
Olakšajte si otkrivanje neprijatelja vlastite kreativnosti. Ispišite riječi kojima su vas (možda i nenamjerno) povrijedili ili omalovažavali i pretvorite ih u pozitivne afirmacije. Sjetite se pohvala koje su vas poticale i bile vam ugodne pa i njih stavite na popis afirmacija. Uvijek iznova dodajte novu afirmaciju kada uočite gdje je problem. Ne činite time ništa zabranjeno. Samo poklanjate sebi lijepu riječ koju zaslužujete, jer da nije tako, ne biste je ni trebali. Zabluda o afirmacijama je, da one mijenjaju svijest. Ne morate se toga bojati, da ćete postati "neka druga osoba" koju ne poznajete. Svijest je, naime, spremna na promjenu tek onda, kada osoba promijeni osjećaje. To znači, negativne odbaci ili savlada, a pozitivne ojača. Tek tada će i vaš um biti spreman prihvatiti ono što čuje, bez obzira tko vam govori, netko drugi ili vi sami sebi putem pozitivnih afirmacija. Ne dajte da vas neupućeni ometu pogrešnim informacijama i prikazivanjem vlastite projekcije o bilo čemu. Znanje jest moć, a posljedica je često da pojedinci ne žele nipošto izgubiti poziciju koju su stekli i nije im u interesu da i vi znate. Svijet nije savršen, s time se mora živjeti.
14. rujna 2011.
Da, da znam....to sam već negdje pročitao/la....
To što ste neku dokazanu činjenicu već negdje čuli, samo je dokaz da je ona prošla pored vas. I uopće nije ni na koji način postala dio vas. Samo je pitanje vremena kada će je vaš um smjestiti u pretinac "nevažno" i prepustiti zaboravu. Ako je stigla do vas ista informacija i opet, nemojte reći da znate. Za znanje je uvijek potrebna aktivnost, iskustvo, vježba, kako god hoćete to nazvati, jer bez toga um brzo zaboravlja i ne usvaja. U današnjem svijetu to je stvarnost koja ima puno veću težinu nego li prije samo stotinjak godina, jer je količina informacija koju primamo, htjeli mi to ili ne, ogromna. Obratite stoga pozornost, bar na trenutak, da li se nešto uklapa u vaša nastojanja ili vam samo dodatno smeta. I samostalno odlučite, hoćete li se temom pozabaviti danas ili jednom kasnije. I u jednom i u drugom slučaju odluku zapišite.
13. rujna 2011.
Važnost Afirmacija
Da li biste nešto što je već napravio neki umjetnik mogli napraviti bolje? Mnogi će odgovoriti potvrdno. Možda je to ponekad i točno, ne radi se uvijek o ljubomori. Možda biste zaista vi to napravili bolje, da ste se usudili pokušati. Ali niste, ostali ste po strani, niste ušli u igru, jer za to je osim talenta potrebna i hrabrost. U svijetu umjetnosti, hrabrost je jednaka količini vjere u vlastite kreativne sposobnosti. Stoga, okrenite se sebi i osnažite one dijelove sebe koji vam stvaraju zapreke, onemogućavaju vas u samom startu, a sve što radite otežavaju sumnjom. Ovo vam putovanje pomaže otkriti koje su to kočnice, da biste ih nadvladali. Zato se nužno morate svjesno suočiti s vlastitim poteškoćama. Afirmacije grade i podupiru vašu unutrašnju snagu. Jačaju hrabrost. Nadam se da ispisujete Jutarnje stranice i da ste bili na Umjetničkom spoju prošli tjedan. Ukoliko ste nešto propustili učiniti, ne osvrćite se, ne tražite razloge ili izgovore, jednostavno nastavite dalje...isplanirajte ovaj tjedan dva slobodna sata za Umjetnički spoj i ustanite petnaestak minuta ranije da stignete ispisati Jutarnje stranice. Na ovom putovanju broje se samo uspješni dani. One koje smatramo kriznima, ostavljamo iza sebe.
8. rujna 2011.
7. rujna 2011.
5. rujna 2011.
Osjećaj sigurnosti
4. rujna 2011.
Potisnuto dijete / umjetnik
Roditelji nisu imuni na paradigmu ( na mišljenja i stavove koji su njima usađeni u djetinjstvu). Potrebno je mnogo raditi na osobnom duhovnom odrastanju da bi se stavovi usvojeni "srcem" kroz djetinje povjerenje i ljubav, promijenili. I koliko to ljudi zaista i učini, kada odrastu? Odgovor je: malo. Svaka je izrazita nadarenost iskorak iz prosjeka; svi u nečem posjedujemo mogućnost za taj iskorak. Kada je umjetnost u pitanju, tada su prepreke često puno veće, jer se radi o nečem nikada do kraja definiranom i uglavnom nemjerljivom. Stoga, mnoga djeca talentirana za umjetnost ne dobiju podršku kada počnu iskazivati taj aspekt osobnosti. Na prvi pogled u tome nema ništa tragično. Sposobnost da se ide linijom manjeg otpora često talentirane umjetnike pretvori u umjetnike "u sjeni", one koji znaju mnogo o umjetnosti ili podupiru tuđu talentiranost. Jednako tako, slijedeći želje roditelja, mnoga djeca kreativnost transformiraju u spretnost stjecanja novca i materijalne sigurnosti. Događa se da "umjetničke duše" kroz život "odrade što se očekuje", kao što je formiranje obitelji, rađanje djece, zarađivanje novca...A onda u nekim godinama...postanu nezadovoljni, frustrirani ili nesretni....bez drugima vidljivog razloga. Uvijek je u pitanju osobna sreća. a ne umjetnost kao takva. Svaki čovjek ima potrebu potvrditi se kroz život kao osoba koja on zaista i jest. Umjetnik se želi potvrditi kao umjetnik, sportaš kao sportaš, matematičar kao matematičar....jer dok iskazuje sebe na taj način. zadovoljan je. U konačnici, to trajno zadovoljstvo zovemo srećom.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
31. prosinca 2011.
30. prosinca 2011.
28. prosinca 2011.
27. prosinca 2011.
Kako rastemo ?
Dva koraka naprijed, jedan natrag. Tako bi se mogao opisati rast duše, kreativnosti, spoznaje, ili bilo koji drugi. Kultivirati osobnost iznutra ponekad je lakše, ponekad teže, baš kao i izvana, promijeniti naviku. Važno je pri tome uvijek biti prijatelj samome sebi, ili prihvatiti prijateljstvo Boga ili svemira , već prema osobnom uvjerenju. Upravo taj odnos dvojnosti u svemu, koji vas ponekad možda izluđuje u svojim krajnostima, način je na koji se raste, približavanjem krajnosti ili njihovim stapanjem u jedno. Kako rastemo iznutra, tako raste i naša kreativnost. Da bi se u punom sjaju izrazila izvan nas samih, bez obzira čime se zanimate, nužan je konstantan rad. Ne toliko u smislu samog premišljanja, koliko u smislu pisanja, slikanja, skladanja, izrade....svega čine stvaramo svoja djela. Kroz njih uočavamo promjene, znamo da rastemo puno prije nego to može primijetiti netko drugi. Naše unutrašnje ja teži rastu. Bez obzira, da li netko želi ili ne želi, to se svima događa kroz vrijeme, jer iskustvo života čini svoje. Biti svjestan vlastitog odrastanja pruža mogućnost izbora smjera i odabir prioriteta, kao što je slučaj s oslobađanjem kreativnog potencijala na primjer. Ako se pitate zašto onaj korak natrag, odgovor je da on nije nužan, ali mi uglavnom nikada nismo spremni na onolike pomake i onolike promjene koliko nam se u trenutku nudi. S tim korakom hvatamo ravnotežu sa vlastitom stvarnošću života u trenutku u kojem jesmo, dajemo si vremena da prihvatimo malo izmjenjenu sliku vlastitog ja ( ali ne previše izmijenjenu), ili primamo na znanje, ali još nismo stigli do razine povjerenja da bismo novo primili i u srce. Ponekad se čini da se dugo ništa ne događa, a onda nas iznenadi prosvjetljenje, na koje uopće nismo spremni. Puno ugodniji dio osobnog puta je kada imamo vremena razumjeti, prihvatiti ili donijeti samostalnu odluku i radovati se rezultatima. To mnoštvo sitnih koraka zaista uljepšava život i na sreću to se uglavnom i događa. Što se tiče situacija prosvjetljenja, kada postajete svijesni istine o sebi i svom životu naglo, u trenutku, jedina pomoć koja je meni poznata jest znati da jest teško. Priznati to. Jasno recite hvala, iako uopće tako ne osjećate. Samo prihvaćanje je prvi korak, jer doživljaj može biti izuzetno stresan i neugodan. Stres proizlazi upravo iz činjenice, da ne možete napraviti onaj jedan korak natrag, dati si vremena. Promjena se već dogodila. Razumno je zapitati se, kakvo vam dobro nosi takva promjena sutra. To će vas natjerati da se pomaknete prema budućnosti, kada već ne postoji mogućnost povratka na staro. Nađite načina da si ugodite, da pojačate osjećaj sigurnosti ili se više odmarajte. Jedno je sigurno, ono što slijedi je iznenadan poklon koji ničim nije bio najavljen. I sasvim sigurno vama donosi dobro u život ili će vaša kreativnost procvjetati, ali slobodno budite optimist. Trebate samo malo vremena da bi to shvatili.:)
26. prosinca 2011.
25. prosinca 2011.
24. prosinca 2011.
23. prosinca 2011.
22. prosinca 2011.
21. prosinca 2011.
19. prosinca 2011.
17. prosinca 2011.
15. prosinca 2011.
14. prosinca 2011.
13. prosinca 2011.
12. prosinca 2011.
4. prosinca 2011.
2. prosinca 2011.
30. studenoga 2011.
29. studenoga 2011.
27. studenoga 2011.
26. studenoga 2011.
25. studenoga 2011.
23. studenoga 2011.
21. studenoga 2011.
Odakle dolazi inspiracija?
Inspiraciji prethodi osobni doživljaj. emocionalni, vizualni, slušni, fizički...ukratko, svaki doživljaj. Prvo morate nešto osjetiti da biste to poželjeli umjetnički artikulirati. Ponekad je umjetniku dovoljna imaginacija, zamišljanje ili maštanje, da bi svoje unutrašnje bogatstvo prenio u umjetnost. Jasno je da se na taj način "troši" umjetnikovo jezero ideja, ali je pogrešno misliti da ono može presušiti. Kreativnost je u svakom čovjeku jezero bez dna. Ono što se događa, najčešće je dosada ili povrijeđeni osjećaji. Umjetnike najefikasnije iscjeljuje umjetnost sama, mogućnost izražavanja, pa je dobro znati gdje je problem ako mislite da ste zapeli. Možemo to zamisliti kao dugo vrijeme bez vjetra, kada je voda mirna poput ogledala ili vrijeme suša, kada se u jezero ne ulijeva svježa voda potočića i nema kiša da ga napune. U takvoj slici odmah primječujete da je sve i suviše mirno i jasno, da bi bilo potrebno išta dirati. Potrebno je da se jezero pokrene, da se voda izmiješa da bi se rodila inspiracija. Do pokreta će doći, bez obzira da li pomak dođe prvo iznutra, ako se na primjer bavite meditacijom ili izvana, ako na primjer odgledate i odslušate koncert svog omiljenog glazbenika. Stoga, alati koje koristite da biste se otvorili umjetničkom izražavanju zaista samo mijenjaju aktivnost vaše kreativnosti, a ne kreativnost samu. I povremeni emocionalni "potresi" koje umjetnik doživljava kada je zatečen nekom novom spoznajom također samo remete mirnu vodu jače nego inače, ali to nije za uvijek. Na to treba biti spreman, pravilno procijeniti osobne potrebe, trebate li mir ili dodatnu aktivnost i kretanje u određenom trenutku. Naposljetku, vi ste vlasnik svog kreativnog jezera; osnovne alate poznajete, ono što zaista trebate je disciplinirano ih primijeniti kada osjetite potrebu za tim. To može biti bilo kada u toku stvaralačkog vijeka umjetnika, jer svi mi živimo i ostale segmente života, gdje nas uvijek zaskoči nešto nepredviđeno. Budimo zahvalni, jer iz svakog iskustva rađa se dublja spoznaja koja će prije ili poslije poželjeti izaći na svjetlost dana kroz inspiraciju. Vaše je samo da je uobličite i date joj svoj umjetnički pečat. :)
20. studenoga 2011.
17. studenoga 2011.
16. studenoga 2011.
Prepoznajte oko sebe ono čemu težite,,,
Danas vas želim iznova podsjetiti na značenje riječi paradigma (Paradigma je navika mišljenja, automatsko razmišljanje, koje svoje korijene ima u onome što smo slijepo vjerujući, naučili u djetinjstvu od odraslih ili pokupili u stresnim i traumatičnim situacijama u životu nesvjesno, nenamjerno i prihvatili kao pravilo, kao istinu, bez obzira da li je tako ili nije). Mnogi ljudi ne zamjećuju vlastite probleme s paradigmom, ali misle da ih zamjećuju kod drugih ljudi. To je u startu pogrešan pristup. Svatko bira za sebe, pa ne možemo tvrditi da netko tko po našem mišljenju bira loše, nije toga svjestan. Možda jest, ali nije spreman to mijenjati. Bitno je ne prosuđivati okolinu, već se pozabaviti sobom. To je uvijek teži posao. Promjena svakog i najmanjeg stava o nečemu za život važno ili naizgled samo sitnice, ima dugoročno gledano značajne posljedice i apsolutno uvijek ste promijenili budući tok svojega života time što ste nešto promijenili u sebi. To je istina. Toga treba uvijek biti svjestan Prepoznajte takve poruke koje uvijek stižu iz izvora koje možda niste primijetili, kao na primjer iz običnog muzičkog spota ili amifartivnog videa. Sretno :)
13. studenoga 2011.
11. studenoga 2011.
Stid
Kada bi se lako bilo mijenjati, ne biste čitali ovaj Blog. Jednako tako, ne biste ga čitali da su svijet i ljudi savršeni, život jednostavan i lagan, a uzajamno razumjevanje onoga što mislimo, govorimo ili činimo odlično. U stvarnosti, stvari stoje sasvim drukčije. Kojom god se umjetnošću bavili, više ili manje vidljivo razgolićujete i sebe,svoje stavove, emocije ili obitelj. Ponekad se s time teško nositi, jer na neki način dijelite sebe i svoja iskustva s drugim ljudima, a za uzvrat nužno ne morate dobiti uvijek nešto dobro. Da bi osoba bila spremna na to, da će je pokušati postidjeti, s tim mora unaprijed računati kao mogućnošću. Mislim da nema djeteta koje bar jednom nije bilo postiđeno od roditelja ili pred drugim ljudima, s onim poznatim izrazom lica između bijesa i plača, zažarenih obraza i očiju uprtih u pod. To su gotovo sva djeca bar jednom doživjela. Pitanje je samo, koliko puta su bili prozivani na taj ružan način i kako su to emocionalno doživjeli. Ono što je za jednu osobu poput smaka svijeta, za drugu je samo prolazna neugoda. Stid često izaziva revolt, osobito ako se ne osjećate krivima. Osjećaj stida je često zamagljen izgovorima koje sami smislimo, izgovorima koje smišljaju oni koji nas žele vidjeti u dobrom svjetlu (zbog sebe, ne zbog nas), ili jednostavnije, traženjem uzroka zašto je nastala određena posljedica umjesto konstatacije da nešto jest ili nije dobro i stoga to treba osnažiti ili mijenjati. Stid ne nastaje zato što niste bili dobri ili ispunili očekivanja, već zato što vam se zbog toga netko narugao ili vas osuđivao. Zdrava kritika nikada ne izaziva u ljudima osjećaj stida, bar ne u onima koji su svjesni da sutra mogu bolje. Imate li problema sa osjećajem stida i ranjivosti u vezi s tim, koje vučete iz djetinjstva, prvenstveno se pozabavite svime što će ojačati "ljubav prema sebi". Tu ne mislim na borbu ili eskalaciju egoizma i samosvjesti (mentalne), već na pravi osjećaj ljubavi koji treba osnažiti konstantnu emociju ljubavi prema sebi u vama. Budite prema sebi nježni. Nagrađujte se, hrabrite se i praštajte drugima da bi lakše zaboravili i ostavili iza sebe neugodna iskustva. Budite zadovoljni svojom jedistvenošću i tu smijete biti perfekcionist ako želite. Nemojte sebi dozvoliti da netko drugi sudi o vama. To samo vi smijete. Kritike drugih smiju biti upućene samo vašem djelu. A tu morate biti spremni prihvatiti ih ili odbaciti, što ovisi o tome od koga dolaze i s kakvom namjerom. VJEŽBA: Da ste imali savršeno djetinjstvo, gdje biste bili danas? Kojim bi se zanimanjem bavili i u čemu bi istinski uživali ? Ispišite to na list papira, a onda to i nacrtajte, ako vam ide crtanje. Ako ne, izrežite slike koje za vas predstavljaju simbole vaše vizije takvog života. Slike možete zalijepiti preko teksta, na isti papir. Konačno, napišite naziv kreacije : "Oduvijek sam izrazito nadarena osoba." Stavite to u bilježnicu s afirmacijama koje svakodnevno čitate. Sigurna sam da ćete se već drugo jutro osmjehnuti kada to ugledate. Jer to je istina. :-)))))).
10. studenoga 2011.
6. studenoga 2011.
5. studenoga 2011.
4. studenoga 2011.
3. studenoga 2011.
30. listopada 2011.
29. listopada 2011.
28. listopada 2011.
26. listopada 2011.
Sinkronicitet
Još ne tako davno, sinkronicitet se objašnjavalo djelomično dokazivim posljedicama, pa je tako svakom pojedincu ostajalo da slobodnom voljom odluči hoće li u to vjerovati ili ne. Danas, kada je otvoreno novo područje istraživanja putem kvantne fizike i kada postoji široko uvjerenje o inteligentnom svemiru, pa su i znanstvenici drugačije počeli postavljati pitanja na koja traže odgovore, sinkronicitet se čini samo kao djelić pokretanja osobne energije, dok su stvarne mogućnosti pojedinca da doživi tu vrstu "čuda" znatno veće. Sinkronicitet je odgovor na naše molbe, molitve, pitanja i očekivanja. Običavamo govoriti o "sretnoj koincidenciji", jer je nešto dotaklo naš život ili su nam se otvorila vrata u trenutku kada smo za to bili spremni i na to čekali. Osobno iskustvo me naučilo da se vrata otvaraju uvijek, bez izuzetka, ako je ono što želimo potpuno jasna emocionalno stabilna i misaona slika nama samima. Sinkronicitet počinje od naših snova, želja, nada. Mi smo ti koji mislima i osjećajima, riječima i djelovanjem odašiljemo poruku o tome što trebamo i želimo. Kada se želja ostvari, kada nam je pružena prilika, kada se počnu događati "slučajnosti" koje niste planirali, ali vam idu u korist, govorimo o sinkronicitetu. Najjednostavniji primjer očiglednog sinkroniciteta jest kada naumite nazvati nekoga, a u isti tren taj netko nazove vas, pa se samo javite na mobitel. No, sinkronicitet ne mora uvijek biti toliko očigledan niti toliko brz. Ipak, događa se da jest. I tada to volimo zvati čudom, srećom, sretnom okolnosti. Najčešće ipak u životu trebamo otvorena vrata, mogućnost da ostvarimo svoje želje, planove ili ambicije. Ne kaže se uzalud, tko kuca, otvoriti će mu se. Sinkronicitet se najčešće događa kada ste dugotrajno u istom fokusu jedne želje (iskrene, naravno, koja dolazi iz srca). Doživljaj sinkroniciteta je dobar, jer podržava entuzijazam, puni nas čvršćom vjerom u vlastitu moć i mijenja spontano naše mišljenje o onom što je za nas moguće, a što nije. Prava je istina: sve je moguće. Budući mogućnost kao takva zapravo traži našu spremnost da je primijetimo i iskoristimo, to nas opet vrača nama samima. Osnaživanje osobnosti, identiteta, uz jasnu sliku onoga što iskreno želimo, otvara vrata sinkroniciteta. Ovo je nešto što morate doživjeti jedamputa svjesno, da ne biste ubuduće trošili energiju na sumnje. Poželite nešto, obično, iskreno, zapišite to da biste se svaki dan podsjetili na svoju želju, ili zalijepite sliku uz radni stol. Samo čekajte da se dogodi. Ako nešto možete učiniti u vezi s tim, učinite to odmah. Slobodno o tome mislite, tražite , zamolite, iščekujte..osjećajte. kao da se želja već ostvarila. Učite se na toj sitnici vjerovati u čuda, budalasto kao što to čine djeca, uživajte u mašti u ostvarenju, kao da se želja već ostvarila. Shvatite to kao iduću vježbu, vrlo važnu vježbu, koja vas treba uvjeriti da se vaš izbor i ono što trebate kao pojedinac u inteligentnom svemiru čuje. I da čete ili vi nači načina, poučeni od nekog drugog, kako ostvariti želju, ili će to netko učiniti za vas.
25. listopada 2011.
23. listopada 2011.
21. listopada 2011.
I kukičanje je kreativno izražavanje...
Kukičanje (to se kod mene veli heklanje) nije moja domena, nikad mi nije išlo, ali možda je vaša. Kreativnost ni u tom smislu nema granica. Možda ste do sada izradili stolnjak i nadstolnjak, ali tom tehnikom je osim toga moguće izraditi svašta (lijepoga). Ovaj video odgledajte na You Tube -u i sami odaberite slijedeći koji bi vas mogao zanimati. Ako i ne znate kukičanje, možete ga naučiti korak po korak. Ako je to vaš interes, potrudite se oko nalaženja novih ideja. To može biti i ideja za mali kućni biznis ili izradite poklone za predstojeće blagdane. :)
20. listopada 2011.
19. listopada 2011.
Bijes nas obuzima s razlogom
Kada ste bijesni, ako se ne možete sjetiti ničega drugoga, a vi činite ono što ste radili kao dijete. Vičite, vrištite, plačite, lupajte nogama o pod...bilo što. To je zdrava odluka. Ono što nije zdravo, jest tražiti krivce oko sebe ili biti agresivan prema drugima zbog vlastitih emocija. Bijes je emocija. Morate je znati prepoznati i na nju obratiti pozornost. Možda vam se čini, jer ste se odavno naučili kontrolirati, da je bijes nešto loše. Baš naprotiv! Posljedice nekontroliranog bijesa koji je nastao dugotrajnim potiskivanjem bijesa su loše! Sam osjećaj, kada se javi, bez obzira na koga ste ljuti, zapravo je snažan poziv na promjenu. Bijes ne postoji da biste divljali, već da bi zaaaaista počeli misliti. Što vas izluđuje? Zašto vas izluđuje? Zašto ste ljutiti na posljetku sami na sebe? Bijes vam govori što morate promijeniti, ne kako to učiniti. Da biste našli način kako nešto mijenjati, o tome morate dobro razmisliti. Dok lupate po stolu ili galamite, to vam pomaže da smirite trenutno presnažnu emociju. Ljudi često pronađu neki svoj "ispušni ventil", ali rijetko obrate pozornost na pravi uzrok koji ih je doveo u situaciju ljutnje. A osjećamo bijes upravo zato, da bismo nešto promijenili. Tuga i očajanje vas blokiraju da nešto poduzmete, to su vaši neprijatelji. Bijes, naprotiv, tjera vas da nešto poduzmete, pa ga možete svrstati među svoje prijatelje. Istina, nije osobito ugodno biti s njim u društvu, ali on vas neće nikada napustiti, sve dok ne počnete nešto mijenjati, što znači, djelovati. Počnite rješavati uzrok, jer bijes je samo posljedica.
17. listopada 2011.
15. listopada 2011.
13. listopada 2011.
NURSERY MAKEOVER w/ Wendy Bellissimo
Kreativnost nije ograničena ničim. Kako ćemo je izraziti, često je posljedica događanja u životu, kada trebamo nešto novo, svježe i oko sebe. U očekivanju prinove, to je čest slučaj. Uređivanje dječje sobe, na primjer, uvijek je vrijeme ispunjeno radošću. Ovaj će vam video možda pomoći u takvoj ili sličnoj nedoumici, kako najbolje organizirati prostor, a ujedno u njega unijeti toplinu i radost. Urediti prostor koji smatrate svojim, također je dobra ideja. Vjerojatno znate što vam se sviđa, samo pustite mašti na volju i provedite svoju ideju, kako je to ovdje odlično učinila umjetnica Wendy Bellissimo.Meni se zaista svidjelo.
12. listopada 2011.
Prepustiti se stvaranju...
znači vjerovati svojoj nutrini, svojem unutrašnjem vodstvu, sebi. Mogli bismo reći, to znači, nizati perle, mijesiti glinu, nizati riječi koje same izviru i stvaraju rečenice, prepustiti ruci da slika i glasu ili notama da pjevaju o kreaciji koja se upravo ovoga trena događa, bez svjesne namjere da se držimo plana ili zamisli pod svaku cijenu. Puno se može teoretizirati o stvaranju, ali iz osobnog iskustva znam da je susret s umjetnošću ili stvarnim osobama iz svijeta umjetnosti veliki poticaj u traženju vlastitog puta izražavanja. To je tako vjerojatno i zbog toga, što prilazimo s povjerenjem onima koji su dokazali da mogu biti umjetnici, da ne dvoje o tome što bi trebali raditi u životu. Eto jednog videa o prepuštanju intuiciji i trenutnoj inspiraciji, koji govori više od riječi koje bi ovo mogle opisati.
11. listopada 2011.
Unutrašnji neprijatelj
To je glas koji se javlja sumnjom, skepticizmom i neumjesnim ili posprdnim komentarima. To je vaš unutrašnji glas, koji dovodi u sumnju sve vaše pokušaje i vrijednosti, a izrastao je na nespretnim ili zlonamjernim komentarima drugih ljudi oko vas tokom života. Rasčlanjivati negativu, bez obzira kako je posijana, jednostavno se ne isplati. Šteta vašeg vremena. Unutrašnji neprijatelj mora nestati, a na njegovo mjesto postavite unutrašnjeg prijatelja. Znam da to ne možete izvesti u pet minuta, ali bitno je da ste razumjeli što radimo. Svjesno prekinite misli, kada krenu u pogrešnom smjeru i uhvatite se pozitivnih afirmacija. One izgrađuju vašeg unutrašnjeg prijatelja. Osjetite gdje vam nedostaje podrška, pa dodajte novu afirmaciju na svoj popis. Isprva to izgleda kao borba sa samim sobom, ali zapravo, držite li se upute i u praksi, pišete li Jutarnje stranice i odlazite li jedanput tjedno na Umjetnički spoj, brzo čete uočiti da je glas Unutrašnjeg neprijatelja sve rjeđi i sve tiši. Vi možete i misliti i postavljati si pitanja, za to ne trebate neprijatelja. Zapravo, trebate samo prijatelja. Oko sebe i u sebi. Tim putem ljudski talenti rastu i cvatu.
9. listopada 2011.
7. listopada 2011.
6. listopada 2011.
2. listopada 2011.
1. listopada 2011.
Kreativnost u kuhinji - Đem od šljiva i višanja
Ja sam ta koja vječito mijenja recepte i kuha prema inspiraciji, ukusu ukućana i namirnicama koje taj čas mogu naći u frižideru. Za svaki slučaj, počela sam pisati recepte koji su "prošli " (da bih ih uopće mogla ponoviti drugi puta).Znate kako to ide....skuhaj nam znaš ono je bilo odlično.....a ja trebam reći : žao mi je, zagubila sam recept. Zato sada i to zapisujem. Ovaj tjedan pekla sam đem od ostataka šljiva, s kojima više nisam znala što početi, a moji baš nisu ljubitelji đema od šljiva; tako je počela inspiracija, a rezultat je bio toliko dobar da ga želim podijeliti s vama. Potrebno je 2 kg šljiva (očišćenih od koštica), 1 kg šećera, staklenka kompota od višanja (bez koštica), 1 banana, sok od 1/2 limuna i malo vode (za početak pečenja). Šljive prepolovite, bananu narežite na ploške, podlijte sa 1/2 decilitra vode i dodajte šećer. Kada smjesa bude kašasta (nakon otprilike pola sata ) dodajte dobro ocijeđene višnje i sok od limuna. Dovoljno je da kipe 10-15 minuta. Đem stavljajte topao u zagrijane staklenke ili ohladite, pa zaledite. Vjerujem da će vam se svidjeti. :-)
30. rujna 2011.
28. rujna 2011.
Identitet
Svaka osoba ima samo jedno lice. Vi ste sve ono što (često samo vi) znate da jeste. Vi ste i sve ono što možda o sebi još ne znate. To je vaš identitet. Biti svjestan, tko zaista jesmo, što mislimo i zašto, što činimo i kako osjećamo,uvod je u priču o tome, da li sebe prihvaćate, volite ili ponekad mrzite. Identitet se izgrađuje tijekom cijelog života, ne samo u ranoj mladosti. Uvijek se radi o tome, da li ste sobom zadovoljni, ili mislite da bi svjesno mogli kod sebe nešto promijeniti. To je slobodna volja svakog pojedinca, da svoj identitet izgrađuje, spoznaje ili mijenja i nadograđuje.
Osobe s više lica
Mogli bismo tako nazvati nekoga tko nije dosljedan sebi, to jest svom identitetu. Svi mi kroz život učimo. Dogodit će se da ćemo u za nas novim situacijama, kada ne znamo kako reagirati ili nemamo vremena razmisliti i zauzeti stav, jednostavno odreagirati po obrascu koji smo negdje naučili, od roditelja, prijatelja ili društva uopće. U takvim situacijama, kada zapravo nismo dosljedni sebi, posuđujemo lice druge osobe. To se barem jedanput svakome dogodilo. Kada ljudi svjesno skrivaju vlastiti identitet, kažemo da stavljaju maske. Mnogi steknu takvu naviku, smatrajući je nužnom; ili da bi lakše prošli kroz život, ili da ne bi povrijedili neku osobu i kod toga ignoriraju opasnosti koje takvom praksom prijete vlastitom identitetu. Drugo lice ili maska, može biti i način kojim se osoba brani od napada onih koji nisu skloni njenom pravom identitetu. Nedoumice o vlastitom identitetu mijenjaju naše lice, dok maska jednostavno predstavlja laž. Biti potpuno iskren ili ponekad pribjeći laži, izazov je za umjetnike i za sve ostale ljude. Kreativnost osobe, međutim, ovdje ima dvostrukog neprijatelja. Ne radi se samo o iskrenosti ili osjećaju za poštenje. Gubljenje jasne slike identiteta (jer svi postajemo ono što mislimo i kako činimo), čak je i proslavljene umjetnike zaustavilo u plodnom radu i primoralo ih da se iscijele i oslobode osobnih prepreka, na nekom ovakvom ili nekom drugom osobnom putovanju. Ono što predstavlja samo srce osobnog identiteta, zove se originalnost. Biti originalan može biti samo onaj tko je svjestan sebe, spreman dijeliti svoju kreativnost baveći se umjetnošću i dovoljno hrabar da se za svoju jedinstvenu osobnost i izbori.
Identitet i darovitost
Kada se radi o osobnim talentima, svijest o tome tko smo je izuzetno bitna, jer ćemo kroz prihvaćanje sebe, prihvatiti i svoju nadarenost i svoje potrebe kao kreativnih osoba. To je, pak, temelj samopouzdanja i vjere u vlastite mogućnosti. Dok sanjate o stvaranju, vi jačate osobni identitet. Pokrenuti ćete se i postati aktivni kada razina samopouzdanja poraste, kada sami povjerujete u vlastite mogućnosti. Stoga, sve ozlijede identiteta, mijenjaju put kojim pojedinac ide, a iscjeljivanje i ozdravljenje identiteta, jednako tako donosi konkretne, vidljive promjene.
Prepreka je samo jedna...
Sve ovo, što se čini kao gomila prepreka kreativnom življenju, počiva u osnovi samo na jednoj: identitetu. Kada dodajete nove afirmacije na svoj popis, nakon što ste nešto novo razumjeli, razmislili i zaključili o svom osobnom putovanju, predlažem vam da rečenice započnete sa riječima: prihvaćam...Na primjer: prihvaćam sebe kao osobu koja jesam u ovom trenutku.....prihvaćam da me loše kritike smetaju, ali mogu to promijeniti...prihvaćam svoju jedinstvenost, bez obzira što drugi o tome misle....Slijedite iskreno svoje osjećaje, nemojte žuriti sa konačnim zaključkom (loše kritike me ne smetaju ili briga me što drugi misle...) Prepoznavati ćete vlastito zdravlje i snagu kada vam se počnu nametati same od sebe rečenice, na primjer: volim primati komplimente i pohvale za svoj rad, sretan/a sam što me ljudi vole i lijepo misle o meni...Nedostaje li vam znanje, ispišite definiciju. Želite li promjenu u stvarnom životu, prvo prihvatite svoju stvarnost, tek zatim odlučite što želite mijenjati Nedostaje li vam podrška (a kome toga ne fali!) pružite si podršku i ohrabrite se.
Svjesno obratite pozornost, poklonite pažnju....
Vježba za ovaj tjedan: Nabrojite dvadesetak aktivnosti koje volite, ali za njih ne nalazite dovoljno vremena ili naprosto nemate volje u posljednje vrijeme ni za što....pa ni za ono što inače volite. Izaberite iz vlastite ponude samo jednu aktivnost, usredotočite se na nju kao na nešto dobro, čime ćete sebe ovaj tjedan nagraditi. Mora biti nešto zbog čega osjećate radost ili zadovoljstvo. ( Na primjer: šetnja u prirodi, vožnja bicikla, pripremanje kolača, čitanje knjige, vođenje ljubavi, odlazak na ples, kava s prijateljicom, nogomet s prijateljima, odlazak u teretanu ili na fitnes, ili bilo što drugo. ) Svjesno poklonite pažnju tim trenucima i ne zaboravite reći hvala za radost i zadovoljstvo koje ste primili.
27. rujna 2011.
20. rujna 2011.
17. rujna 2011.
16. rujna 2011.
ZAMIŠLJENI ŽIVOT
Kada biste imali mogućnost ponovo usmjeriti svoj život iz početka, tko biste bili u tom životu? Ovo su sugestije od kojih izaberite jednu: pilot, liječnik, ratar, ribar, fizičar, redovnik, glazbenik, frizer, vatrogasac, menađer, tenisač, tesar, kipar, iscjelitelj, plesač, prodavač, zvijezda sapunice, soboslikar, kuhar, nastavnik, sportski trener, bubnjar, pisac knjiga za djecu, dizajner, matematički inženjer, vozač taksija, pomorac, ronilac, cvjećar, inovator...ili nešto treće. Opišite taj život onako kako ga zamišljate. Ovo je izuzetno važna vježba samootkrivanja. Što vas usrećuje, kako volite trošiti svoje vrijeme, što sve radite u tom zamišljenom životu, kako izgledate, s kim se družite, kako vam prolazi tjedan ? Kada to stavite na papir, zamislite da to što ste zapisali, ovaj tjedan zapravo živite. Tokom tjedna nađite načina, pomažući si sitnicama, da to što zamišljate i osjetite. Kada ste zanemarivali svoje kreativno dijete, udaljavali ste se od sebe, od svojih snova. Zato neke vježbe upravo to i traže od vas, da se za kratko udaljite od sadašnjeg trenutka koristeći maštu, da biste se ponovo susreli sa svojom kreativnošću. Imajte povjerenja. Iskoristite spoznaju i poklonite si tjedan dana života u drugoj ulozi. Pa makar to bilo samo u vašim mislima.
15. rujna 2011.
Dodavanje pozitivnih afirmacija
Olakšajte si otkrivanje neprijatelja vlastite kreativnosti. Ispišite riječi kojima su vas (možda i nenamjerno) povrijedili ili omalovažavali i pretvorite ih u pozitivne afirmacije. Sjetite se pohvala koje su vas poticale i bile vam ugodne pa i njih stavite na popis afirmacija. Uvijek iznova dodajte novu afirmaciju kada uočite gdje je problem. Ne činite time ništa zabranjeno. Samo poklanjate sebi lijepu riječ koju zaslužujete, jer da nije tako, ne biste je ni trebali. Zabluda o afirmacijama je, da one mijenjaju svijest. Ne morate se toga bojati, da ćete postati "neka druga osoba" koju ne poznajete. Svijest je, naime, spremna na promjenu tek onda, kada osoba promijeni osjećaje. To znači, negativne odbaci ili savlada, a pozitivne ojača. Tek tada će i vaš um biti spreman prihvatiti ono što čuje, bez obzira tko vam govori, netko drugi ili vi sami sebi putem pozitivnih afirmacija. Ne dajte da vas neupućeni ometu pogrešnim informacijama i prikazivanjem vlastite projekcije o bilo čemu. Znanje jest moć, a posljedica je često da pojedinci ne žele nipošto izgubiti poziciju koju su stekli i nije im u interesu da i vi znate. Svijet nije savršen, s time se mora živjeti.
14. rujna 2011.
Da, da znam....to sam već negdje pročitao/la....
To što ste neku dokazanu činjenicu već negdje čuli, samo je dokaz da je ona prošla pored vas. I uopće nije ni na koji način postala dio vas. Samo je pitanje vremena kada će je vaš um smjestiti u pretinac "nevažno" i prepustiti zaboravu. Ako je stigla do vas ista informacija i opet, nemojte reći da znate. Za znanje je uvijek potrebna aktivnost, iskustvo, vježba, kako god hoćete to nazvati, jer bez toga um brzo zaboravlja i ne usvaja. U današnjem svijetu to je stvarnost koja ima puno veću težinu nego li prije samo stotinjak godina, jer je količina informacija koju primamo, htjeli mi to ili ne, ogromna. Obratite stoga pozornost, bar na trenutak, da li se nešto uklapa u vaša nastojanja ili vam samo dodatno smeta. I samostalno odlučite, hoćete li se temom pozabaviti danas ili jednom kasnije. I u jednom i u drugom slučaju odluku zapišite.
13. rujna 2011.
Važnost Afirmacija
Da li biste nešto što je već napravio neki umjetnik mogli napraviti bolje? Mnogi će odgovoriti potvrdno. Možda je to ponekad i točno, ne radi se uvijek o ljubomori. Možda biste zaista vi to napravili bolje, da ste se usudili pokušati. Ali niste, ostali ste po strani, niste ušli u igru, jer za to je osim talenta potrebna i hrabrost. U svijetu umjetnosti, hrabrost je jednaka količini vjere u vlastite kreativne sposobnosti. Stoga, okrenite se sebi i osnažite one dijelove sebe koji vam stvaraju zapreke, onemogućavaju vas u samom startu, a sve što radite otežavaju sumnjom. Ovo vam putovanje pomaže otkriti koje su to kočnice, da biste ih nadvladali. Zato se nužno morate svjesno suočiti s vlastitim poteškoćama. Afirmacije grade i podupiru vašu unutrašnju snagu. Jačaju hrabrost. Nadam se da ispisujete Jutarnje stranice i da ste bili na Umjetničkom spoju prošli tjedan. Ukoliko ste nešto propustili učiniti, ne osvrćite se, ne tražite razloge ili izgovore, jednostavno nastavite dalje...isplanirajte ovaj tjedan dva slobodna sata za Umjetnički spoj i ustanite petnaestak minuta ranije da stignete ispisati Jutarnje stranice. Na ovom putovanju broje se samo uspješni dani. One koje smatramo kriznima, ostavljamo iza sebe.
8. rujna 2011.
7. rujna 2011.
5. rujna 2011.
Osjećaj sigurnosti
4. rujna 2011.
Potisnuto dijete / umjetnik
Roditelji nisu imuni na paradigmu ( na mišljenja i stavove koji su njima usađeni u djetinjstvu). Potrebno je mnogo raditi na osobnom duhovnom odrastanju da bi se stavovi usvojeni "srcem" kroz djetinje povjerenje i ljubav, promijenili. I koliko to ljudi zaista i učini, kada odrastu? Odgovor je: malo. Svaka je izrazita nadarenost iskorak iz prosjeka; svi u nečem posjedujemo mogućnost za taj iskorak. Kada je umjetnost u pitanju, tada su prepreke često puno veće, jer se radi o nečem nikada do kraja definiranom i uglavnom nemjerljivom. Stoga, mnoga djeca talentirana za umjetnost ne dobiju podršku kada počnu iskazivati taj aspekt osobnosti. Na prvi pogled u tome nema ništa tragično. Sposobnost da se ide linijom manjeg otpora često talentirane umjetnike pretvori u umjetnike "u sjeni", one koji znaju mnogo o umjetnosti ili podupiru tuđu talentiranost. Jednako tako, slijedeći želje roditelja, mnoga djeca kreativnost transformiraju u spretnost stjecanja novca i materijalne sigurnosti. Događa se da "umjetničke duše" kroz život "odrade što se očekuje", kao što je formiranje obitelji, rađanje djece, zarađivanje novca...A onda u nekim godinama...postanu nezadovoljni, frustrirani ili nesretni....bez drugima vidljivog razloga. Uvijek je u pitanju osobna sreća. a ne umjetnost kao takva. Svaki čovjek ima potrebu potvrditi se kroz život kao osoba koja on zaista i jest. Umjetnik se želi potvrditi kao umjetnik, sportaš kao sportaš, matematičar kao matematičar....jer dok iskazuje sebe na taj način. zadovoljan je. U konačnici, to trajno zadovoljstvo zovemo srećom.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)